Aldurinn
Viš Sigrśn komum viš ķ 10/11 ķ gęr eftir aš hafa sprengt okkur śt į aldeilis frįbęru jólahlašborši įsamt starfsmönnum Samhjįlpar į veitingahśsinu Argentķnu. Viš vorum aš sjįlfsögšu vel klędd og viršuleg til fara, hęfši tilefninu. Ekki veit ég hvort okkar viršulegi klęšnašur var įstęšan, ekki gat žaš veriš rśnum rist andlitin, žar sem okkur finnst viš svo ungleg en žegar viš höfšum lokiš viš aš greiša fyrir mjólkina handa litlu börnunum okkar, rétti afgreišslumašurinn, nįnast barn aš aldri, okkur segulborša meš jólasveinum į og sagši: "Mį ekki bjóša ykkur svona borša handa börnunum," leit į okkur og hélt įfram, "eša barnabörnunum." Barnabörnunum, hvaš hélt hann eiginlega aš viš vęrum gömul mašurinn, kannski fjörutķu og eitthvaš..............
Viš gengum śt og ég sagši viš Sigrśnu, "heyršir žś hvaš strįkurinn sagši?" "Jį, hann sagši barnabörnunum," sagši Sigrśn og var ekki laust viš aš sįrsauka gętti ķ röddinni. "Erum viš svona ellileg," spurši ég. "Ekki ég ķ žaš minnsta," sagši Sigrśn. Viš gengum žegjandi aš bķlnum og settumst inn. "Heyršu Edgar į afmęli į morgun" sagši ég, "jį," sagši Sigrśn. Viš brostum og athugasemdir afgreišslumannsins fuku śt ķ vešur og vind. "Pęldu ķ žvķ hann er oršinn 23ja įra," sagši ég, "jį tķminn lķšur," sagši Sigrśn og móšurlegur svipur fęršist į andlit hennar, augun uršu fjarręn og gott ef ekki mįtti sjį lķtinn nżfęddan dreng er hvķldi ķ örmum móšur sinnar fyrir hartnęr 23 įrum speglast ķ augum hennar.
Nś er strįkurinn okkar oršinn fulloršinn mašur og ekki bara fulloršinn, heldur giftur mašur, giftur frįbęrri stelpu, henni Gušrśnu okkar dóttur hans Hafliša og hennar Steinu. Žaš er nś svolķtiš gaman aš segja frį žvķ aš Gušrśn į afmęli 13. desember, žannig aš žau hjónakornin geta haldiš sķn afmęli saman. Svo mį enn bęta žvķ viš aš mamma hennar į afmęli 12. desember og bróšir Gušrśnar į svo sama afmęlisdag og hśn (žau eru ekki tvķburar). Jį mikil afmęlisdagahrśga žaš.
Elsku Eddi minn til hamingju meš daginn, oršinn 23ja įra "pjakkurinn." Jį aldurinn fęrist yfir, sennilega sį drengurinn ķ bśšinni sannleikann um aldur okkar speglast ķ andlitum okkar hjónanna.
Viš gengum śt og ég sagši viš Sigrśnu, "heyršir žś hvaš strįkurinn sagši?" "Jį, hann sagši barnabörnunum," sagši Sigrśn og var ekki laust viš aš sįrsauka gętti ķ röddinni. "Erum viš svona ellileg," spurši ég. "Ekki ég ķ žaš minnsta," sagši Sigrśn. Viš gengum žegjandi aš bķlnum og settumst inn. "Heyršu Edgar į afmęli į morgun" sagši ég, "jį," sagši Sigrśn. Viš brostum og athugasemdir afgreišslumannsins fuku śt ķ vešur og vind. "Pęldu ķ žvķ hann er oršinn 23ja įra," sagši ég, "jį tķminn lķšur," sagši Sigrśn og móšurlegur svipur fęršist į andlit hennar, augun uršu fjarręn og gott ef ekki mįtti sjį lķtinn nżfęddan dreng er hvķldi ķ örmum móšur sinnar fyrir hartnęr 23 įrum speglast ķ augum hennar.
Nś er strįkurinn okkar oršinn fulloršinn mašur og ekki bara fulloršinn, heldur giftur mašur, giftur frįbęrri stelpu, henni Gušrśnu okkar dóttur hans Hafliša og hennar Steinu. Žaš er nś svolķtiš gaman aš segja frį žvķ aš Gušrśn į afmęli 13. desember, žannig aš žau hjónakornin geta haldiš sķn afmęli saman. Svo mį enn bęta žvķ viš aš mamma hennar į afmęli 12. desember og bróšir Gušrśnar į svo sama afmęlisdag og hśn (žau eru ekki tvķburar). Jį mikil afmęlisdagahrśga žaš.
Elsku Eddi minn til hamingju meš daginn, oršinn 23ja įra "pjakkurinn." Jį aldurinn fęrist yfir, sennilega sį drengurinn ķ bśšinni sannleikann um aldur okkar speglast ķ andlitum okkar hjónanna.
0 Ummæli:
Sendu inn athugasemd
<< Heim