Žakklįtur
Sem oftar, hringdi ég ķ mķna heittelskušu ķ dag og sem oftar var į tali. Ķ fyrstu datt mér ķ hug aš vera svolķtiš pirrašur. "Hśn er alltaf ķ sķmanum!" En ķ staš žess aš pirrast yfir jafn lķtilfjörlegu atriši eins og aš "alltaf" sé į tali hjį sumum, fór ég aš hugsa um hversu heppinn ég er aš eiga einhvern svo nįkomin sem konan mķn er. Žvķ ég veit aš alltof margir eiga engan nįkomin til aš hringja ķ, hafa jafnvel brotiš allar brżr ķ samskiptum og žvķ engin til aš hringja ķ, žvķ engin vill heyra ķ manni.
Nęst žegar veršur į tali hjį konunni minni, ętla ég aš žakka Guši fyrir aš hafa gefiš mér jafn frįbęra eiginkonu og hśn Sigrśn mķn er.
Nęst žegar veršur į tali hjį konunni minni, ętla ég aš žakka Guši fyrir aš hafa gefiš mér jafn frįbęra eiginkonu og hśn Sigrśn mķn er.
2 Ummæli:
Heišar minn, žś ert lukkunnar pamfķll aš hafa nįš ķ hana systir mķna. Sigrśn er frįbęr stelpa og hörkudugleg. Žaš er lķka svo gaman aš sjį hvaš žiš eruš įstfangin og įnęgš meš hvort annaš. Svo žurfum viš fjórmenningarnir aš fara aš hittast. Biš aš heilsa Sigrśnu og eigšu góšan dag.
Tek undir žetta hjį henni Erlu. Held žiš séuš bęši heppin eša blessuš meš hvort annaš. Blessi ykkur herrann algóši.
Sendu inn athugasemd
<< Heim